Da biste napravili organsko đubrivo koje sadrži dovoljno kalijuma, možete koristiti nekoliko kućanskih sastojaka. Evo jednostavnog recepta za pravljenje takvog đubriva:
Sastojci:
Banane
Kora od banana
Pepeo drvenog ili ugljenog ložišta
Kafa ili čajna kvasina
Uputstva:
Skupite koru od banana tokom nekoliko dana. Možete koristiti koru od svežih banana ili sušiti koru prethodno pojedenih banana.
Kada sakupite dovoljno kore, stavite je u blender ili drobilicu hrane kako biste je pretvorili u kašu ili sitne komadiće.
Dodajte pepeo od drvenog ili ugljenog ložišta u blender sa korom od banana. Ovaj pepeo je bogat kalijumom.
Dodajte malo kafe ili čajne kvasine u smesu kako biste poboljšali nutritivni sastav đubriva. Kafa i čajna kvasina takođe sadrže kalijum.
Blendirajte ili sameljite sve sastojke dok ne dobijete homogenu smesu.
Prebacite smesu u posudu i ostavite je da fermentira tokom nekoliko dana. Fermentacija će pomoći razgradnji materijala i oslobađanju hranjivih materija.
Nakon fermentacije, đubrivo možete koristiti tako što ćete ga razblažiti u vodi. Razmera razblaživanja zavisi od koncentracije đubriva koju želite postići.
Važno je napomenuti da je kalijum samo jedan od mnogih hranljivih sastojaka potrebnih biljkama. Đubrivo dobijeno ovim postupkom može biti korisno za obogaćivanje zemlje kalijumom, ali bi trebalo da se kombinuje sa drugim đubrivima kako bi se osigurala ravnoteža hranjivih materija potrebnih biljkama za zdrav rast i razvoj.
Postoji nekoliko žitarica koje možete koristiti za pravljenje boostera za korijen kao đubrivo putem fermentacije. Evo nekoliko mogućnosti:
Postoji nekoliko žitarica koje možete koristiti za pravljenje boostera za korijen kao đubrivo putem fermentacije. Evo nekoliko mogućnosti:
Pšenica: Pšenične klice i zrna pšenice mogu se koristiti za fermentaciju. Pšenica je bogata hranjivim tvarima koje mogu pomoći u rastu korijena biljaka.
Ječam: Ječam je još jedna žitarica koja može biti korisna za fermentaciju. Možete koristiti ječmenu sladovinu ili cijele zrna ječma.
Riža: Fermentacija riže može biti učinkovita za poticanje rasta korijena. Možete koristiti fermentiranu rižinu vodu (rizoto) ili fermentirane cijele žitarice.
Kukuruz: Kukuruzne pahuljice ili cijela zrna kukuruza mogu se koristiti za fermentaciju i stvaranje booster-a za korijen.
Kada je riječ o tipu fermentacije, postoji nekoliko metoda koje se mogu primijeniti. Jedna od popularnih metoda je mliječna fermentacija, gdje se koriste bakterije mliječne kiseline za razgradnju žitarica i pretvaranje škroba u jednostavnije šećere. Također se može koristiti fermentacija sa kvascem ili drugim mikroorganizmima koji mogu razgraditi žitarice i stvoriti hranjive tvari koje će korijen biljke koristiti.
Važno je napomenuti da prilikom izrade fermentiranog đubriva ili boostera za korijen trebate biti oprezni i slijediti odgovarajuće postupke i smjernice.
Mliječna fermentacija:
Pomiješajte žitarice (npr. pšenicu, ječam, kukuruz) s vodom kako biste stvorili gustu kašu.
Ostavite smjesu da odstoji neko vrijeme kako bi se škrob u žitaricama počeo razgrađivati.
Dodajte malu količinu jogurta, kefira ili drugog izvora bakterija mliječne kiseline u smjesu kako biste pokrenuli fermentaciju.
Smjesu prenesite u posudu koja ima dobar poklopac, ali dopušta prolazak zraka, te je sterilizirajte.
Ostavite posudu na toplom mjestu (idealno je oko 25-30 stupnjeva Celzijevih) i dopustite da se fermentacija odvija.
Fermentaciju možete pratiti mirisom i izgledom smjese. Kada smjesa razvije kiselkasti miris i postane malo kisela na okus, fermentacija je dovršena.
Fermentirani materijal možete koristiti kao dodatak tlu ili ga možete razrijediti vodom prije upotrebe kao tekuće đubrivo za zalijevanje biljaka.
Fermentacija s kvascem:
Pomiješajte žitarice (npr. pšenicu, ječam, rižu) s vodom kako biste stvorili kašu.
Dodajte malu količinu kvasca u smjesu. Kvasac će potaknuti fermentaciju i razgradnju šećera u žitaricama.
Smjesu prenesite u posudu koja ima dobar poklopac, ali dopušta prolazak zraka, te je sterilizirajte.
Ostavite posudu na toplom mjestu (okvirno 25-30 stupnjeva Celzijevih) i dopustite da se fermentacija odvija.
Kao i kod mliječne fermentacije, možete pratiti napredak fermentacije mirisom i izgledom smjese. Kada smjesa razvije kiselkasti miris i postane malo kisela na okus, fermentacija je dovršena.
Fermentirani materijal možete koristiti kao dodatak tlu ili ga razrijediti vodom prije upotrebe kao tekuće đubrivo za zalijevanje biljaka.
Fermentacija sa mješavinom mikroorganizama:
Pomiješajte žitarice (npr. pšenicu, ječam, rižu) s vodom kako biste stvorili kašu.
Dodajte mješavinu korisnih mikroorganizama kao što su probiotici, efektivni mikroorganizmi (EM) ili komercijalni mikroorganizmi za fermentaciju (COF).
Smjesu prenesite u posudu koja ima dobar poklopac, ali dopušta prolazak zraka, te je sterilizirajte.
Ostavite posudu na toplom mjestu (oko 25-30 stupnjeva Celzijevih) i dopustite da se fermentacija odvija.
Ovisno o mikroorganizmima koje koristite, vrijeme fermentacije može varirati. Pratite miris i izgled smjese kako biste odredili kada je fermentacija dovršena.
Fermentirani materijal možete koristiti kao dodatak tlu ili ga razrijediti vodom prije upotrebe kao tekuće đubrivo za zalijevanje biljaka.
Kada koristite fermentirano đubrivo kao dodatak tlu ili tekuće đubrivo za zalijevanje biljaka, preporučuje se razrjeđivanje fermentiranog materijala s vodom kako biste izbjegli prekomjerno koncentrirano đubrenje koje može oštetiti korijenje biljaka. Također, uvijek provjerite upute ili konzultirajte stručnjaka kako biste dobili specifične smjernice za određene biljke ili usjeve koje uzgajate.
Također, imajte na umu da je proces fermentacije biološki i može biti podložan različitim uvjetima kao što su temperatura, vlažnost i prisutnost zraka. Stoga je važno pratiti fermentaciju i koristiti svoje osjetilo mirisa i vida kako biste procijenili je li fermentacija uspješna i gotova.
Kako stvoriti i prenijeti mikorhizu na sopstveni supstrat
Stvaranje dobroćudnih kolonija bakterija, mikoriza i Trichoderme pomoću riže i šumskog humusa može se postići kroz proces nazvan “inokulacija” ili “inokulum”. Evo koraka koji vam mogu pomoći u postizanju tog cilja:
Priprema riže: Uzmite sirovu rižu i operite je kako biste uklonili nečistoće. Zatim je stavite u posudu s vodom i ostavite da odstoji preko noći.
Klijanje riže: Nakon što je riža namočena, isperite je i stavite je na plitku posudu prekrivenu vlažnom krpom. Držite posudu na toplom mjestu i redovito je vlažite kako bi se potaklo klijanje riže. Nakon nekoliko dana, riža će proklijati i razviti sitne korijene.
Priprema supstrata: Dok riža klija, pripremite svoj supstrat. Idealno bi bilo koristiti šumski humus koji je bogat organskim materijalom i mikroorganizmima. Sakupite šumski humus iz područja koje nije zaraženo patogenima i pesticidima.
Inokulacija supstrata: Uzmite klijalu rižu i temeljito je pomiješajte s pripremljenim šumskim humusom. Ovaj proces omogućit će da se korisni mikroorganizmi s riže prenesu na humus.
Prijenos na biljke: Kada ste dobili inokulirani supstrat, možete ga prenijeti na svoje biljke. Iskopajte rupe u supstratu oko korijena biljaka i dodajte inokulirani supstrat. Pazite da dobro pomiješate inokulum sa supstratom kako bi se mikroorganizmi ravnomjerno rasporedili.
Benefiti i simbioza:
Bakterije: Dobroćudne bakterije pridonose zdravlju biljaka pružajući im hranjive tvari, poput fiksiranja dušika iz zraka i promovirajući rast korijena. One također mogu pomoći u supresiji patogenih mikroorganizama.
Mikorize: Mikorize su simbiotski odnosi između korijena biljaka i gljivica. Gljivice osiguravaju biljci dodatne hranjive tvari, poput fosfora i vode, koje biljke same ne bi mogle apsorbirati iz tla. Uz to, mikorize poboljšavaju otpornost biljaka na stresne uvjete i povećavaju njihovu ukupnu vitalnost.
Trichoderma: Trichoderma je vrsta gljivice koja se često koristi kao biokontrola za suzbijanje patogenih gljivica. Ona može pomoći u suzbijanju bolesti biljaka i poticanju njihovog zdravog rasta. Trichoderma proizvodi enzime koji razgrađuju patogene organizme i štite korijenje biljaka od njihove infekcije.
Prijenos inokuliranih mikroorganizama na svoj vlastiti supstrat ima nekoliko prednosti:
Povećanje hranjivih tvari: Bakterije mogu razgraditi organski materijal u supstratu i pretvoriti ga u hranjive tvari koje su dostupne biljkama. Mikorize također mogu proširiti korijenski sustav biljaka, omogućujući im pristup većem izvoru hranjivih tvari.
Otpornost na bolesti: Bakterije i Trichoderma mogu pomoći u suzbijanju patogenih mikroorganizama u tlu. Bakterije konkuriraju s patogenima za hranjive tvari i prostor, dok Trichoderma može proizvesti antibiotike koji ubijaju patogene gljivice. Ova interakcija pomaže biljkama da ostanu zdrave i smanjuje potrebu za upotrebom kemijskih pesticida.
Poboljšanje rasta biljaka: Kroz simbiozu s mikroorganizmima, biljke mogu poboljšati svoju sposobnost apsorpcije hranjivih tvari i vode iz tla. To može rezultirati snažnijim rastom biljaka, većim prinosima i boljom otpornošću na stresne uvjete poput suše ili visokih temperatura.
Važno je izbjegavati korištenje humusa iz područja u kojem je prisutna velika količina trulog drveća ili patogenih organizama. Humus koji dolazi iz takvih područja može sadržavati štetne mikroorganizme i patogene koji bi mogli naštetiti vašim biljkama. Stoga je preporučljivo odabrati šumski humus iz zdravih, nezagađenih šumskih područja za inokulaciju svojih biljaka.
Važno je napomenuti da proces inokulacije može biti složen i zahtijeva određeno znanje o mikroorganizmima i njihovim interakcijama s biljkama. Ako niste sigurni kako pravilno provesti inokulaciju, preporučljivo je potražiti stručne savjete ili pomoć od poljoprivrednih stručnjaka ili lokalnih vrtlarstava.
